Pojmovnik
Ovaj višejezični pojmovnik sadržava lako razumljive definicije glavnih znanstvenih pojmova u području procjene rizika koji se upotrebljavaju na ovom mrežnom mjestu. Pojmovi i njihove definicije navode se u našim komunikacijskim proizvodima u obliku skočnih obavijesti s ciljem približavanja dotičnih koncepata široj javnosti bez stručnog znanja.
U cijelom se pojmovniku upotrebljava standardni jezik. Za pokrate se koriste velika početna slova. Pojmovi su napisani malim slovima. Unosi se prevode na sva 24 službena jezika EU-a.
Pojmovnik je aktivan dokument koji se redovito ažurira. Relevantni pojmovi koji nedostaju mogu se predložiti koristeći internetski obrazac za postavljanje pitanja.
Izjava o odricanju od odgovornosti: Definicije u pojmovniku namijenjene su isključivo kao pomoć korisnicima ovog mrežnog mjesta da shvate znanstvenu terminologiju. Definicije se mogu razlikovati od onih utvrđenih u zakonodavstvu Europske unije i EFSA-inu listu (EFSA Journal).
R
Način određivanja prioriteta rizika prema njihovoj vjerojatnosti i težini.
Skupina ljudi na koju je potrebno obratiti posebnu pozornost pri procjeni prehrambenih potreba ili učinaka određenih tvari na zdravlje, primjerice trudnice, dojenčad i osobe koje su u svojem okruženju izložene većim dozama određenih tvari.
razdoblje tijekom kojeg se dojenčadi daje dohrana, uz majčino mlijeko ili početnu hranu za dojenčad ili oboje.
Najveća koncentracija ili količina tvari pri kojoj se ne pojavljuju uočljivi štetni učinci u izloženoj populaciji.
Način na koji se procjenjuje tjelesna aktivnost osobe promatranjem potrošnje energije (kalorija) tijekom 24 sata u odnosu na količinu energije koja je potrebna tijelu u mirovanju.
Razina tjelesne aktivnosti način je na koji se procjenjuje tjelesna aktivnost osobe promatranjem potrošnje energije (kalorija) tijekom 24 sata u odnosu na količinu energije koja je potrebna tijelu u mirovanju.
razvijenost tjelesnih funkcija potrebnih za metabolizaciju „nemliječnih namirnica”, tj. hrane koja nije majčino mlijeko ili početna hrana za dojenčad, i neurorazvojnih promjena nužnih za siguran i djelotvorna prelazak sa sisanja na hranjenje žlicom i samostalno hranjenje, uključujući očito buđenje interesa dojenčeta za nemliječnim namirnicama i hranjenjem.
Svaki štetan utjecaj na razvoj nerođenog djeteta, novorođenčeta, dojenčeta ili djece kada su izloženi otrovnoj tvari.
Odnos između količine tvari kojoj je izložen pojedini organizam, populacija ili ekosustav i način na koji na nju reagira (npr. u smislu toksičnosti).
Novi plastični predmeti ili materijali izrađeni od recikliranog plastičnog otpada.
Najmanja doza tvari koja izaziva jasan rizik za zdravlje niske razine, obično u rasponu od 1 do 10 % promjene u određenom toksičnom učinku, kao što je pojava raka.
Cjelokupan skup referentnih vrijednosti za unos hranjivih tvari koji se sastoji od referentnih unosa za populaciju (PRI), prosječnih potreba (AR), odgovarajućih unosa (AI), donjeg praga unosa (LTI) i referentnih unosa (RI). Referentne prehrambene vrijednosti obično se upotrebljavaju kao osnova za referentne vrijednosti pri označivanju hrane i za utvrđivanje prehrambenih smjernica koje se temelje na izboru namirnica.
Vrijednost utvrđena za makronutrijente koji doprinose stvaranju energije. Izražava se kao udio (%) energije dobivene iz dotičnog makronutrijenta. Riječ je o rasponima unosa koji su primjereni za održavanje zdravlja. Komponenta hrane koja sadržava kalorije (npr. mast, bjelančevina, ugljikohidrat), koja je potrebna u znatnim količinama kako bi se osigurao normalan rast i razvoj te sačuvalo zdravlje.
Unos hranjive tvari koji će vjerojatno zadovoljiti potrebe gotovo svih zdravih ljudi u populaciji.
Naziv za politike i zakonodavstvo u Europi kojima se zajednički štite potrošači.
Rizik za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka koji nastaje iz novog izvora ili povećane osjetljivosti ili izloženosti postojećem izvoru.
Blokiranje uobičajenih genetskih aktivnosti koje uzrokuju molekule RNA. To je prirodan proces, no mogu ga upotrebljavati i biolozi u svrhu istraživanja djelovanja gena u tijelu.
Vrsta nukleinske kiseline u tijelu slična DNK-u koja je jednostruka. Najpoznatija funkcija RNK-a (ribonukleinske kiseline) je prijenos uputa od DNK do staničnog pogona odgovornog za izgradnju bjelančevina.
Blokiranje normalnih aktivnosti gena s pomoću molekula RNK. To je prirodan proces kojim mogu upravljati biolozi na način da istražuju kako geni djeluju u tijelu.
Priznat način kategoriziranja blisko povezanih vrsta organizama. Rod je prvi dio latinskog naziva vrste, na primjer Homo sapiens (ljudsko biće) kao dio roda Homo.